Sunday, August 7, 2016

i'm writing in the pc so this must be serious. meeeh.

argh, here i go again with so many freaking thoughts about how i should tell anyone, anything. ghad, i'm pathetic as hell. so today just like any other day i realized i was totally doing it and might actually finish the job. i am afraid though that i might sacrifice many things that i cannot gain again. but guess what, perhaps i was made ready for the change. kailangan lang siguro nako irealize na fuck this life and dili najud ko mag compromise sa mga tao na wala man lang pakealam o wala man lang care kung na okay na ba o wala pa. sala jud ni nako siguro sa akong batasan na all in kaayo. lupig pa ang bangko sa paghatag mura bag dili ma bankrupt. truth is. gikapoy na ko.

ngano man pod ba. well siguro dili para sa akoa. siguro, siguro, siguro - mas maayo kung ako ra isa dili ko masakitan ug dili ko mag expect na iprioritize pod ko. dili man gani ko maprioritize sa akoang ginikanan sa ubang tao pa kaha? siguro i was made to be alone. to share things to others. sige lang i have to keep myself comfortable and distance myself para dili ko sige emote. tama na ang kahangalan. mag draft na ko. goodnight. i guess.

No comments:

Post a Comment